Gastronom, gurman, gunman

srijeda , 10.06.2020.


Foto; Livio Andrijić / CROPIX

Ne znam što su se danas svi uzjogunili oko Veljka pa valjda čovjek smije 'malo ispucati svog tetejca' kad je već tri romana napisao u karanteni. Ej, ljudi tri romana!
Ako tri romana nisu zaslužila (barem) tri metka u metu, na vlastitom stablu u vlastitom dvorištu, ne znam što je. Sve krkan do krkana oko nas koji ne razumiju potrebe intelektualne, gastronomske i gurmanske veličine. Nije lako biti autoritet na tako zahtjevnom polju sve te godine.


*Naslov nije moj, ukraden je s komentara ispod članaka

Oznake: Veljko Barbieri

Mala zemlja za male prosvjede

utorak , 22.02.2011.

Odlučio mladi Ivan Pernar da će kad odraste biti aktivist. Probudi se tako jedan dan, osnuje grupu na Fejsu i pozove ljude da dođu prosvjedovati na Markov trg. Traži smjenu Vlade jer je zabranila prosvjede na Markovu trgu. Kaže mladi aktivist da Vlada nije legitimna jer su vlast osvojili novcem iz crnih fondova. Ma nemoj, nismo to znali. Mrtvi su glasali na izborima. Ma lažeš. Nezaposlenost i dugovi su jedini ekonomski pokazatelji koji rastu. Ajd barem nešto raste. Ali zajebo se mladi aktivist u rečenici - Vlada više ne uživa nikakvu podršku. Bogami uživa. Nitko ne zna zašto, ali uživa. Hrvati vole svoju vlast. Pernaru se pridružilo 7590 fejsbukovaca u grupu, a na cestu ih je izašlo jedva nekoliko stotina. Prosvjed u 13 sati? Zaposleni ionako ne mogu doći, a nezaposlenima, penzićima i inima je prehladno da bi prosvjedovali. Toplo mu preporučam da ponovno pokuša u proljeće. Nikako ljeto, da njegovi ne bi pobjegli na godišnji k'o oni iz Varšavske.

Photobucket

Photo: Dnevnik.hr

I za sljedeći pokušaj neka malo „svoje“ poduči pa da uzvikuju nešto maštovitije od „lopovi, lopovi“ ili „Jadranka pederu“.
Pernar je preskočio ogradu, strpali ga u maricu. Dobio je zanimljivu crticu u životopisu. Vlada je dobila potvrdu da je tek šačica nezadovoljnih u ovoj državi. Sva sila policije je barem dobila dnevnice. A što smo mi dobili? Malu zemlju za male prosvjede.

p.s. Iz SDP-a su jučer rekli da ne podržavaju današnji prosvjed. Pametno. Da su prosvjedovali, morali bi doći na vlast. Tek onda ne bi znali što bi sa sobom.

p.p.s. Idem nakucati životopis, potražiti tko to traži pastire da akobogda odem na vrh planine i ništa od ove sramote ne čujem i ne vidim.

Nije pobjegao, na poslovnom je putu

petak , 10.12.2010.

komentiraj (0) * ispiši * #

Nije pobjegao, na poslovnom je putu

Photobucket
Photo: NovaTV

Nikako da se odlučim je li vijest da je DORH konačno shvatio da je Sanader korupcijska hobotnica s više od osam krakova ili to što je dr. Ivo pobjegao?
Nije pobjegao, šalje u SMS-u, na poslovnom je putu. Sigurno mu nije nitko dojavio da će mu skinuti imunitet i uhitit ga. Nije. Sve je to samo splet nesretnih okolnosti. Ne bi on nikada bježao. Pakuju mu. Pakuju mu drugovi.
Sigurno je samo jedno s ovom našom vlasti, kad je napustiš, možeš odmah na sebe nabaciti crno-bijele prugice. Dok si na vlasti siguran si. Kradi brate mili koliko hoćeš, radi što hoćeš, nitko ti neće ništa. Doduše, nema se čega dr. Ivo ni bojati, očito je da Karamarko, Bajić i Jaca nisu u stanju čovjeka ni uhititi. Oni se samo igraju. Igraju se vladajućih, igraju se pravne države. Nisu još pravila definirali pa je sve dopušteno.
Putin se pita je li demokracija to što je Assange u zatvoru, a mi se pitamo je li demokracija kad lopovi progone lopove i isti ti lopovi stvaraju pravnu državu?

Žao mi konja

utorak , 07.12.2010.

Photobucket
Photo: Pixsell

Proteklih dana se priča da je Jaca odlučila šutnuti nogom u gujscu najvećeg financijskog maga u Hrvata, možda je shvatila dok je mijesila tijesto, konačno, da se državni proračun ne puni isključivo zaduživanjem. Žao mi je Šukija koji je tolike godine dao domovini na tako važnom mjestu, a ostao neshvaćen i nevoljen. Što narod zna, što su financije. Oni bi punili proračun svoji zarađenim kunama. Naučili su da ako odu u nedopušteni minus da im banka blokira račun, da svaki dug po ispeglanoj kartici kad-tad dođe na naplatu. Ali ne ide to tako s državom. U državnim poslovima prvo moraš namiriti sebe, pa prijatelje, pa partnere, pa ako što ostane daš državi.
Ako više nemaš gdje uzeti, onda tražiš prijatelje da vrate. Nakon nekoliko baltazarovih krugova svi mozgovi Lijepe naše dosjetili se kako će budžet popuniti tako što će uzimati od onih koji su nama uzimali.
I evo, krenulo je s Rončevićem i Bačićem. Gdje će prvo krenuti nego u svom dvorištu?! Tko će ti pomoći, ako neće prijatelji. Rončević i Bačić moraju vratiti 10 milijuna kuna, kaže jučerašnja nepravomoćna presuda. Plus kamate, naravno. Ajd, nije neka cifra, ali polako. Kap po kap. Možda je ovo prvi znak da se HDZ organizirao pa su u vrhu stranke odlučili da će svaki stranački čovjek vratiti dio koji mu prelijeva. Moraš dati da bi dobio opet.
Prvi mačići se bacaju u vodu, ali nekako mi nije žao Rončevića kojemu su uvalili i dug od deset milijuna uz kredit od 11.500 kuna za stan, pa kredit za auto, pa kredit za kuću.
Ne bi mi bilo žao ni privatizacijskih tajkuna da vrate barem simboličnih trideset posto. Jedino mi je žao konja. Magarećeg naroda koji će vraćati sve ono što su mu oteli.


Tko se u Hrvatskoj boji WikiLeaksa?

četvrtak , 02.12.2010.

Photobucket
Photo:Pixsell

Nismo saznali ništa što već nismo znali u dosad objavljenim materijalima poslanim iz veleposlanstva SAD-a u Zagrebu: Zoran Milanović je egomanijak, Jurčić je bez karizme, Mesić uvijek važe između SDP-a i HDZ-a, Bianca Matković je Sanaderov žandar u ministarstvu, a Kosorica ne zna jezike. Još nije izašlo ništa doista neugodno ni šokantno.

Za razliku od Hrvatske, u susjedstvu neki već moraju opravdavati svoje izjave i postupke. Nakon što je izašla Dodikova izjava kako je spreman prihvatiti nezavisnost Kosova, ovaj samoproglašeni "najveći srpski patriota" mora u svom stilu vikati kako se radi o neistini, podvali i "belosvetskoj zaveri". Nešto zapadnije, Pahor se mora opravdavati za svoje trgovačke kombinacije: primanje zatočenika iz Guantanama za 20 minuta s Obamom, a američku je naklonost pokušao pridobiti i nuđenjem posla izgradnje novog reaktora u Krškom. Jadrankin bliski prijatelj Borut kad se brani nije tako živopisan kao Dodik, ali zato ima temperamentnu oporbu. Zmago Jelinčič ga naziva izdajicom, a Janša traži podizanje optužnice protiv premijera.

Objavljen je tek mali dio materijala iz Zagreba, tako da se i u Hrvatskoj vjerojatno poneko preznojava. Možda postoji i pokoja depeša poslana u vezi Sanaderove ostavke i pokušaja povratka na vlast. Uostalom, zanima li koga to više? Možda saznamo i tko je naručio ubojstvo Pukanića i Ivane Hodak. Možda izleti i nešto neočekivano, ali ne vjerujem da će biti velike političke štete, Hrvati će samo odmahnuti rukom i nastaviti dalje, dok se prozvani budu opravdavali da su samo radili svoj posao. Ili da ništa nisu znali. Možda ćemo zavrtjeti novi krug, ali opet ćemo popušiti njihovu priču. Iznova.

Što Bianca s proračunom ima?

ponedjeljak , 15.11.2010.

Photobucket
Photo: Igor Sambolec / CROPIX

Belgijski turist je bio na odmoru u poslijeratnoj Hrvatskoj, i na dubini od 45 metara kod Lošinja pronašao je nacionalno blago. Hrvatsko, ne belgijsko. Ne baš obdarenog golača izlivenog u bronci. Hrvatskog Apoksiomena. Od tada mu traže mjesto. Od Zadra, Zagreba, Firenze, čak su ga i Grci htjeli za OI u Ateni, no 2007. godine tadašnja najveća faca u Hrvata, dr. Sanader, je odlučio da ide u Mali Lošinj. Još nije stigao do tamo. Nakon lutanja, sad je u Klovićevim dvorima, ali seli se na Lošinj. Trajno, navodno.

Photobucket
Photo: Dnevnik.hr

Mlada perspektivna ekonomistica, kći prijatelja dr. Ive, tražila je posao. Bilo kakav posao. I našla ga je. U Ministarstvu vanjskih poslova, pa je bila predstojnica ureda premijera Vlade RH, pa tajnica, pa ministrica, pa opet tajnica nečega, pa svašta nešto. Bianca Matković nije provela dvije tisuće godina pod morem. Premda nije važan kulturni artefakt, postala je Apoksiomen. Traži svoje mjesto pod suncem.

Bila je ministrica (tko pogodi koji je bio njen resor, dobije bombon), vozila se poput prave gospođe ministarke u limuzini, primala plaću i radila ništa. To jest radila je važne stvari, obavijene takvim bedemom tajni da još do danas nitko nije razbio kamenje i došao do tajne velike moći – što je to Bianca radila. Kosorova je strepila hoće li na njenu stranu stati ili će ostati vjerna svom šefu dr. Ivi. Bitku je tad dobila Jadranka, no pitanje je hoće li i rat. Ne da sirotoj Bianci da dočepa Sabora. Onaj Koji Nikad Ne Laže, Samo Ponekad Ne Govori Istinu, kaže da Bianca nije talac želja gospođe premijerke, jer u talačkoj krizi postoje dobri i loši. A Bianca je dobra i Kosorica je dobra. Premijerka samo želi da Bianca dovrši svoj posao pa će je pustiti da ode jesti u saborski restoran po povlaštenim cijenama. Recesija je. Treba se paziti na svaku kunu. Predstavila je Kosor danas proračun za sljedeću godinu. Još jedna velika pobjeda Vlade. Kaže da smo u postkriznom razdoblju i da je proračun prestao rasti. Hoćemo li joj vjerovati? Naravno da hoćemo, ni ona nikad ne laže. Uostalom, što Bianca s proračunom ima? Neka stavlja tepihe.

Umag

utorak , 12.10.2010.

Umag, navodno, predstavlja vrata Hrvatske u Europu, a što predstavljaju ova vrata?
Photobucket

Gradski bedem iz 13. stoljeća i lampa iz socijalizma
Photobucket

Gradska kula iz 13. stoljeća ili novotisućljetni pokušaj?
Photobucket

Umaška nirvana
Photobucket

Nešto staro, nešto novo, nešto plavo
Photobucket

Suši se veš
Photobucket

Suši se veš vol.2
Photobucket

Moderni slastičar
Photobucket




E, da smo jučer imali tenkić

ponedjeljak , 20.09.2010.

Jučerašnje spašavanje na Savi još je jednom pokazalo nespremnost Zagreba i Hrvatske na prirodne katastrofe. Jedini vizionar koji je godinama upozoravao na potrebu opremanja gradskih službi za takve uvjete je Pavle Kalinić, koji je zbog toga godinama doživljavao samo ismijavanja i porugu. Da su spasitelji jučer imali na raspolaganju bespilotnu letjelicu, na vrijeme bi mogli izviditi situaciju i operacija se ne bi izvela na onako amaterski i neodgovoran način. Slika bi se u HD rezoluciji uživo prenosila u Pavlov zapovjedno-komunikacijski bunker ukopan u Sesvetama, iz kojeg bi se pravovremeno i nesmetano izdavale zapovijedi čak i u uvjetima kemijskog, biološkog i nuklearnog napada.



Amfibijsko oklopno vozilo, popularni "tenkić" osim za suzbijanje prosvjeda može poslužiti i za izvlačenje ljudstva i materijalnih sredstava iz poplavljenih područja. Pavle bi svojim "sigurnosnim tenkićem" ne samo spasio tvrdoglavog vlasnika, nego bi mogao brodić povući u sigurnost, a po potrebi i izvući na nasip. Na kraju, vlasniku bi od velike koristi mogao biti čak i protupotresni stol od masivnog drveta koji bi se mogao iskoristiti kao splav.
Pavle Kalinić - vizionar, ne egzibicionist.